U nedelju Jesenji Krstovdan: Običaji, post i narodna vjerovanja o predstojećoj zimi

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici u nedjelju, 27. septembra, slave veliki praznik Vozdviženje časnog Krsta. Ovaj praznik se često naziva i jesenji Krstovdan.

Jesenji Krstovdan predstavlja jedan od važnih praznika u pravoslavnoj crkvi, a mnogi ga slave i kao krsnu slavu. Posvećen je Časnom i Životvornom Krstu Gospodnjem i vezuje se za događaj iz 4. vijeka – pronalaženje krsta na kojem je bio razapet Isus Hristos.

Praznik ima posebno mjesto jer podsjeća vjernike na važnost duhovnog preobražaja, krštenja i postojanosti u vjeri.

Pronalazak časnog krsta

Na Krstovdan se praznuju dva događaja u vezi sa Časnim Krstom Hristovim: prvo, pronalazak Časnog Krsta na Golgoti, i drugo, povratak Časnog Krsta iz Persije u Jerusalim.

Vikipedija piše da je sveta carica Jelena, obilazeći Svetu Zemlju, željela da potraži Hristov Časni Krst. Neki starac Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto gdje se Krst nalazio. Rekao joj je da je Krst zakopan pod Venerinim hramom, koji je na Golgoti podigao car Hadrijan. Carica je naredila da sruše hram i kopaju u dubinu, a pod njim su zaista našli tri krsta.

Carica je bila u nedoumici kako da raspozna Hristov krst. Patrijarh Makarije, koji je bio s njom u pratnji, naredio je da se donese pokojnik i da se na njega redom postavlja jedan po jedan krst. Kada su stavljeni prvi i drugi krst, pokojnik je ostao da leži nepromijenjen. A kada je na njega stavljen treći krst, pokojnik je oživio. To je bila potvrda da je to Časni i Životvorni Krst Hristov.

Kasnije je persijski car Hozroje osvojio Jerusalim, odveo mnoge ljude u ropstvo i odnio Časni Krst u Persiju. U Persiji je Krst ležao 14 godina. Grčki car Iraklije pobijedio je Hozroja 628. godine i sa slavom vratio Krst u Jerusalim. Ušavši u grad, car Iraklije nosio je Krst na svojim leđima. No, najednom je stao i nije više mogao ni koraka kročiti. Patrijarh Zaharije tada je vidio anđela koji je sprečavao cara da u raskošnom carskom odijelu nosi Krst putem kojim je išao sam Gospod Isus Hristos, bos i ponižen. Kada je patrijarh to viđenje objavio caru, on je skinuo raskošnu odjeću, pa u skromnoj odjeći i bosonog uzeo Krst, iznio ga na Golgotu i položio u hram Vaskrsenja.

Običaji na jesenji Krstovdan: Dobro je srediti kuću

Na Krstovdan se drži strogi post, a mnogi vjernici tog dana jedu samo hljeb i grožđe, piše RTS.

Dok za mnoge druge praznike koji su obilježeni crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na taj dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu. U suprotnom, vjeruje se da će vam cijele godine sve „ići naopako“.

U svim selima isplaćuju se ljudi koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji tjeraju ptice, a naplaćuju se globe od onih čija stoka pravi štetu na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno o Đurđevdanu.

Na jesenji Krstovdan, prema drevnim običajima, bere se i posvećuje bosiljak jer se vjeruje da ima moć da odnese negativnu energiju.

Narodna vjerovanja: Na Krstovdan se vidi kakva će zima biti

Prema narodnom vjerovanju, ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snijegom, a ako nema padavina, naredna godina biće sušna.

Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snjegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime, piše Danas.

Tiha kiša o Krstovdanu takođe predskazuje blagu zimu.

Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.

Zanimljivo je i da se za ljude rođene na ovaj dan vjeruje da na svojim nejakim plećima nose sjenku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Krstovdan se slavi dva puta godišnje

Krstovdan je veliki praznik koji se slavi dva puta godišnje: 27. septembra – jesenji Krstovdan i 18. januara – zimski Krstovdan.